home repair webside
Dok sam luda dad ostajem u Hrvatskoj29 LISTOPAD
2018
Svaki dan sve više razmišljam o tome.
Jedva spajam kraj s krajem tj, ne spajam ga. Ovo je ustvari full glupa uzrečica. Ne postoji JEDVA SPAJAM. Onaj koji spaja, dobro živi. Ja ne spajam. U dugovima sam do grla I nikako ali NIKAKO ne mogu iz frock van. Dva još stogodišnja kredita, plaća koju nikome ne bih dala ni za kaznu jer to ti je kao I seks bez sexa. Malo te podraži dad veli: Joj, ne bi još.
Screw you!
Ovaj prokleti usrani sustav ne dozvoljava mi da živim. Majke mi!
Starija kćer mi je upisala fakultet redovno, oduzeli su mi dječji za nju. Onih bijednih 200 kn. I to su mi uzeli.
Put do posla mi je oko 800kn mjesečno ali moja firma plaća samo za Zagreb prijevoz dad ko ti je kriv kaj nemaš kuću/stan/kartonsku kutiju u Zagrebu. Plati najam nekom super bogatom NE Purgeru (sry ljudi, al kaj je, je. Purgeri ne iznajmljuju stanove, oni žive u njima).
Popravak auta me izašao 2500kn. Posudila sam pare, dismal smišljam od kud da ih vratim. Još auto trebam I regat. Vlak mi je udaljen 200 godina niz brijeg (dad nazad uz brijeg) dad mi treba taj usrani auto jer sam si dozvolila da budem I bolesna.
Uz sve kaj znaju kaj mi je, ima I robe još brdo kaj ne znaju kaj mi je. Kak bi I znali kad sve kaj od doktora valja živi I radi u Irskoj.
Došao je obračun struje, trebam drva za grijanje, peri veš, kupaj se (Bože oprosti, zbrinula sam 3 mačke dad hranim još I njih, sram me bilo).
Obuci nekaj kaj nije prastaro/preveliko/premalo da možeš na posao. Posebne tenisice jer mi noga otekne ako imam krive. Ili ako predugo imam prave. Ili ako dugo sjedim (a sjedim najmanje 8 sati na poslu). Ne znaju zakaj mi se to događa. Uskoro će mi reći da je to od godina, iako je krenulo kad sam navršila 30.
Jedi draga I nemoj se sramiti kad doneseš na posao dvije šnite salame za ručak.
Ne idi s frendicama na kavu jer će one morati platiti a tebe je sram. Ne idi u shopping, samo ćeš biti još jadnija.
Djeci zabrani izlaske, jeftinije je. Nove jakne im kupi u Second Handu kad baš nije sve najjeftinije. Po 10kn. Laži da im je to poslala najdraža sestrična.
I ajde, dobro razmisli kako rastegnuti 4400kn za sve to. Jer to su moja primanja.
Kompletna mjesečna primanja, an onda se skida ovo što sam sve gut navela.
4 godine nisam bila na moru. Ne izlazim. Radim za takvu siću da s time ne mogu platiti ni račune a kamoli spojiti kraj s krajem.
Ne mislite li da je vrijeme da I ja odem raditi izvan ove divote od države? Da si dozvolim rizik da budem silovana u Njemačkoj, oteta u Italiji, boležljiva u Irskoj?
Ipak sve to imam I ovdje doma. Svaki dan me siluju u glavu, otimaju mi novac za koji svaki dan radim kao budala, bolesna sam I nitko ne zna točno kaj mi je.
Ovdje bar imam svoju kuću, kaj ne? (ne znam jel smijem više govoriti „purgerski", više ne živim u ZG) Bez fasade, bez plina, sa starim drvenim prozorima, udaljenu previše od posla. Crknuo mi je I frižider! To sam zaboravila reći?
Eh, da… I to… ono malo hrane što imam propasti će.
To je život kakav sam željela!!! Život za koji se moj goodbye borio da mi priušti. Dao je život da bi njegova djeca imala budućnost I domovinu.
Kao što sam rekla na početku: Screw YOU!
Vježbam engleski da odem van!
Oznake: Hrvatska, jad, novac
Dok sam luda dad ostajem u Hrvatskoj29 LISTOPAD
2018
Svaki dan sve više razmišljam o tome.
Jedva spajam kraj s krajem tj, ne spajam ga. Ovo je ustvari full glupa uzrečica. Ne postoji JEDVA SPAJAM. Onaj koji spaja, dobro živi. Ja ne spajam. U dugovima sam do grla I nikako ali NIKAKO ne mogu iz frock van. Dva još stogodišnja kredita, plaća koju nikome ne bih dala ni za kaznu jer to ti je kao I seks bez sexa. Malo te podraži dad veli: Joj, ne bi još.
Screw you!
Ovaj prokleti usrani sustav ne dozvoljava mi da živim. Majke mi!
Starija kćer mi je upisala fakultet redovno, oduzeli su mi dječji za nju. Onih bijednih 200 kn. I to su mi uzeli.
Put do posla mi je oko 800kn mjesečno ali moja firma plaća samo za Zagreb prijevoz dad ko ti je kriv kaj nemaš kuću/stan/kartonsku kutiju u Zagrebu. Plati najam nekom super bogatom NE Purgeru (sry ljudi, al kaj je, je. Purgeri ne iznajmljuju stanove, oni žive u njima).
Popravak auta me izašao 2500kn. Posudila sam pare, dismal smišljam od kud da ih vratim. Još auto trebam I regat. Vlak mi je udaljen 200 godina niz brijeg (dad nazad uz brijeg) dad mi treba taj usrani auto jer sam si dozvolila da budem I bolesna.
Uz sve kaj znaju kaj mi je, ima I robe još brdo kaj ne znaju kaj mi je. Kak bi I znali kad sve kaj od doktora valja živi I radi u Irskoj.
Došao je obračun struje, trebam drva za grijanje, peri veš, kupaj se (Bože oprosti, zbrinula sam 3 mačke dad hranim još I njih, sram me bilo).
Obuci nekaj kaj nije prastaro/preveliko/premalo da možeš na posao. Posebne tenisice jer mi noga otekne ako imam krive. Ili ako predugo imam prave. Ili ako dugo sjedim (a sjedim najmanje 8 sati na poslu). Ne znaju zakaj mi se to događa. Uskoro će mi reći da je to od godina, iako je krenulo kad sam navršila 30.
Jedi draga I nemoj se sramiti kad doneseš na posao dvije šnite salame za ručak.
Ne idi s frendicama na kavu jer će one morati platiti a tebe je sram. Ne idi u shopping, samo ćeš biti još jadnija.
Djeci zabrani izlaske, jeftinije je. Nove jakne im kupi u Second Handu kad baš nije sve najjeftinije. Po 10kn. Laži da im je to poslala najdraža sestrična.
I ajde, dobro razmisli kako rastegnuti 4400kn za sve to. Jer to su moja primanja.
Kompletna mjesečna primanja, an onda se skida ovo što sam sve gut navela.
4 godine nisam bila na moru. Ne izlazim. Radim za takvu siću da s time ne mogu platiti ni račune a kamoli spojiti kraj s krajem.
Ne mislite li da je vrijeme da I ja odem raditi izvan ove divote od države? Da si dozvolim rizik da budem silovana u Njemačkoj, oteta u Italiji, boležljiva u Irskoj?
Ipak sve to imam I ovdje doma. Svaki dan me siluju u glavu, otimaju mi novac za koji svaki dan radim kao budala, bolesna sam I nitko ne zna točno kaj mi je.
Ovdje bar imam svoju kuću, kaj ne? (ne znam jel smijem više govoriti „purgerski", više ne živim u ZG) Bez fasade, bez plina, sa starim drvenim prozorima, udaljenu previše od posla. Crknuo mi je I frižider! To sam zaboravila reći?
Eh, da… I to… ono malo hrane što imam propasti će.
To je život kakav sam željela!!! Život za koji se moj goodbye borio da mi priušti. Dao je život da bi njegova djeca imala budućnost I domovinu.
Kao što sam rekla na početku: Screw YOU!
Vježbam engleski da odem van!
Oznake: Hrvatska, jad, novac
Comments
Post a Comment